Uvod
Ovaj Zakon je prvenstveno uveden jer se, između ostaloga, znatno proširila lepeza vrsta kredita koji se nude potrošačima i kojima se oni koriste, a pojavili su se i novi kreditni instrumenti, čija se uporaba i dalje nastavila razvijati. Zbog tog razvoja sektora potrošačkih kredita te u interesu jasnoće zakonodavstva, bilo je potrebno donijeti ovaj Zakon.
Važnost zaštite potrošača na financijskom tržištu je neosporna te je bila posebno naglašena gospodarskom krizom koja je ukazala na potrebu usmjeravanja aktivnosti prema kontinuiranom podizanju razine zaštite potrošača s ciljem učinkovitog funkcioniranja i stabilnosti financijskog tržišta.
Tako je definirano potrošačko kreditiranje kao pravni posao u kojem se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnom poslu.
Predmet ovog Zakona je uređivanje ugovora o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ovaj Zakon.
Zakon propisuje i iznimke na koje se ne primjenjuje, kao i informacije vezane uz ugovor o kreditu, odnosno standardne informacije koje se moraju uključiti u oglašavanje, zatim informacije prije sklapanja ugovora, pružanje informacija prije sklapanja određenih ugovora o dopuštenom prekoračenju na tekućem računu i za određene posebne ugovore o kreditu, te između ostaloga, obvezu procjene kreditne sposobnosti potrošača. U daljnjem tekstu će se detaljnije prikazati pojedini dijelovi Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Sadržaj ugovora o kreditu
Ugovori o kreditu sklapaju se u pisanom obliku ili uporabom naprednog elektroničkog potpisa. Primjerak ugovora o kreditu vjerovnik, odnosno kreditni posrednik dužan je dostaviti potrošaču.
Dakle, Ugovor o kreditu mora jasno i sažeto sadržavati: vrstu kredita, ime i prezime, odnosno naziv i adresu vjerovnika i potrošača te ime i prezime, odnosno naziv i adresu uključenog kreditnog posrednika, trajanje ugovora o kreditu, ukupan iznos kredita uključujući valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica i vrsta tečaja po kojoj se obavlja isplata i naplata kredita, te uvjete kojima je uređeno povlačenje iznosa iskorištenog kredita (tranše), naziv proizvoda ili usluge i njihovu cijenu za gotovinu u slučaju kredita u obliku odgode plaćanja za specifične proizvode ili usluge ili u slučaju povezanih ugovora o kreditu, kamatnu stopu, uvjete koji uređuju njezinu primjenu te, kada su ti podaci dostupni, indeksnu ili referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao i razdoblja, uvjete i postupke promjene te kamatne stope i, ako se u različitim okolnostima primjenjuju različite kamatne stope, informacije u odnosu na sve stope koje se primjenjuju, EKS (u daljnjem tekstu: efektivna kamatna stopa) i ukupan iznos koji potrošač plaća izračunan u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Potrebno je navesti sve pretpostavke kojima se koristilo u izračunu te stope, iznos, broj i učestalost uplata koje je potrošač dužan…
