danas je 6.12.2024

Input:

Uskladištivi troškovi

2.2.2024, , Izvor: Verlag Dashöfer

Pojam uskladištivi troškovi u vezi je sa priznavanjem i mjerenjem zaliha u  društvima koja se bave proizvodnom djelatnošću. Računovodstveni tretman za utvrđivanje, obračunavanje i evidentiranje zaliha, propisan je odredbama HSFI-a 10 – Zalihe, odnosno MRS-a 2 – Zalihe. Temeljni zadatak računovodstva zaliha je obuhvatiti sve troškove koji su nastali u formiranju zaliha i koje treba priznati kao imovinu u procesu poslovanja do priznavanja povezanih prihoda. Osim toga, računovodstveni standard sadrži upute za određivanje troškova i njihovim kasnijim priznavanjem kao rashoda.

Kod društva koje se bavi proizvodnjom razlikuju se dvije vrste troškova:

  1. uskladištivi troškovi (troškovi proizvodnje) – koji se mogu priznati u vrijednost zaliha
  2. te troškovi razdoblja (neuskladištivi troškovi).

Ovi se troškovi najprije iskazuju u okviru razreda 4 po prirodnim vrstama, a zatim se vrši obračun proizvodnje, odnosno raspored troškova za obračun proizvoda i usluga te raspored na troškove za pokriće upravnih, administrativnih, prodajnih i drugih troškova.

U trošak zaliha, tj. uskladištive troškove (troškove proizvodnje) subjekt će uključiti sljedeće:

  1. sve troškove nabave
  2. troškove konverzije
  3. ostale troškove nastale dovođenjem zaliha na sadašnju lokaciju i sadašnje stanje.

U trošak nabave uključuju se:

  1. kupovna cijena,
  2. uvozne carine,
  3. porezi (osim onih koje poduzetnik kasnije može povratiti od poreznih vlasti),
  4. troškovi prijevoza,
  5. rukovanje zalihama i
  6. drugi troškovi koji se mogu izravno pripisati stjecanju trgovačke robe, materijala i usluga.

Trgovački i količinski popusti te druge slične stavke oduzimaju se kod određivanja troškova nabave.

Troškovi konverzije uključuju:

  1. troškove izravno povezane s proizvodima, kao što je izravan rad i slično
  2. sustavno raspoređene fiksne i varijabilne opći troškovi proizvodnje (nadalje OTP) koji su nastali konverzijom materijala u gotove proizvode.

Fiksni opći troškovi proizvodnje su neizravni troškovi proizvodnje koji ostaju relativno konstantni bez obzira na obujam proizvodnje, kao što su npr. trošak amortizacije, održavanja građevinskih objekata, opći troškovi pogona i slično.

Varijabilni opći troškovi proizvodnje su neizravni troškovi proizvodnje koji ovise o obujmu proizvodnje, kao npr. indirektni materijal i rad u pogonu.

Raspoređivanje fiksnih općih troškova proizvodnje na troškove konverzije temelji se na normalnom kapacitetu proizvodnje. Normalni kapacitet proizvodnje se definira kao količina proizvodnje koja se očekuje ostvariti u prosjeku tijekom određenog broja razdoblja ili sezona u normalnim uvjetima uzimajući u obzir planirano održavanje.

Neraspoređeni fiksni opći troškovi priznaju se kao