Financijska imovina (HSFI 9 i MRS 32, MSFI 9)

12.1 Financijska imovina (HSFI 9 i MRS 32, MSFI 9)

Ksenija Kramar, ovlašteni porezni savjetnik, mr. sc. Silvija Pretnar Abičić ovlašteni revizor

Financijski instrument je svaki ugovor temeljem kojeg nastaje financijska imovina jednog poduzetnika i financijska obveza ili vlasnički instrument drugog poduzetnika. Financijska imovina obuhvaća udjele i dionice kod povezanih poduzetnika, zajmove povezanim poduzetnicima, sudjelujuće interese, ulaganja u vrijednosne papire, dane kredite i depozite, ostalu financijsku imovinu te novac.

Obveznici HSFI-a, za potrebe vrednovanja financijsku imovinu klasificiraju u jednu od sljedeće 4 kategorije: 1.) kao financijsku imovinu čija se promjena fer vrijednosti priznaje u računu dobiti i gubitka (udovoljava jednom od sljedećih uvjeta: a) klasificirana je kao imovina namijenjena trgovanju, b) prilikom početnog priznavanja poduzetnik ju je svrstao u ovu skupinu), 2.) kao ulaganja koja se drže do dospijeća (fiksni ili utvrdivi iznos plaćanja i fiksno dospijeće za koju poduzetnik ima pozitivnu namjeru i mogućnost držati ju do dospijeća), 3.) kao zajmove i potraživanja (fiksna ili odrediva plaćanja koja ne kotiraju na aktivnom tržištu), ili 4.) kao financijsku imovinu raspoloživu za prodaju (sva imovina koja nije prethodno navedena).

Obveznici MSFI-a, sukladno MSF-u 9 koji je u primjeni od 1.9.2018.. godine, financijsku imovinu moraju klasificirati u jednu od sljedeće tri kategorije (toč. 4.1.1 MSFI-a 9):

1. po amortiziranom trošku;
2. po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit (nadalje: kroz OSD);
3. po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka (nadalje: kroz RDG).

Pri tome, u koju će kategoriju financijska imovina biti klasificirana ovisi o:

1. poslovnom modelu subjekta za upravljanje financijskom imovinom i
2. ugovornim značajkama novčanih tokova financijske imovine

MSFI 9 definira sljedeće poslovne modele:

1. Poslovni model držanja radi naplate ugovornih tijekova novca, tj. plaćanja po instrumentu moraju se sastojati jedino od plaćanja po osnovi glavnice i kamata na nepodmirenu glavnicu (u nastavku: poslovni model držanja radi naplate)- kategorija po amortiziranom trošku
2. Poslovni model držanja radi naplate ugovorenih tijekova novca i prodaje financijske imovine (u nastavku: poslovni model držanja radi naplate i prodaje) - kategorija po fer vrijednosti kroz OSD
3. Ostali poslovni modeli koji ne zadovoljavaju kriterije prvih dvaju modela (uključujući portfelj instrumenata koji se drže radi trgovanja) (u nastavku: ostali poslovni modeli) - kategorija po fer vrijednosti kroz RDG.

Prema značajkama poslovnog modela i novčanih tokova financijske imovine, za obveznike MSFI-a, ulaganja u vlasničke instrumente će prema definiciji biti primarno klasificirana u ostale poslovne modele, što znači da će se mjeriti po fer vrijednosti kroz RDG. Međutim, u skladu sa toč. 4.1.4 MSFI-a 9, za određena ulaganja u vlasničke instrumente koji nisu namijenjeni trgovanju subjekt može napraviti neopozivi izbor pri početnom priznavanju te ulaganja klasificirati po fer vrijednosti kroz OSD, umjesto kroz RDG. Ova opcija se može primijeniti na pojedine instrumente, ne nužno na cijeli portfelj.

I za obveznike HSFI-a i MSFI-a, financijska imovina se početno mjeri po fer vrijednosti (trošku stjecanja) uvećano za transakcijske troškove, osim imovine čija se promjena fer vrijednosti priznaje u Računu dobiti ili gubitka, za koju se transakcijski troškovi pri početnom mjerenju iskazuju kao rashod razdoblja.

Ulaganja u dionice i udjele kao financijske imovine čija se promjena fer vrijednosti priznaje u Računu dobiti i gubitka, u trenutku stjecanja vrednuju se po trošku stjecanja koji u tom trenutku predstavlja njihovu fer vrijednost, a trošak stjecanja dionica (udjela) jednak je "knjigovodstvenoj vrijednosti" dionica (udjela). Transakcijski troškovi izravno povezani sa kupnjom dionica ili udjela (primjerice naknada brokeru, javnom bilježniku i sl.), ne uključuje se u trošak stjecanja dionica (udjela) već terete trošak razdoblja.

Nakon početnog priznavanja naknadno se "provjerava" (ponovno vrednuje) fer vrijednost, koja se uvijek iznova utvrđuje na dan bilance. Naknadno vrednovanje dionica namijenjenih za trgovanje provodi se na sljedeći način:

Ako je na dan bilanciranja:

1. Fer vrijednost dionica (udjela) namijenjenih za trgovanje > troška stjecanja dionica (udjela) tj. njihove knjigovodstvene vrijednost i - razlika predstavlja nerealizirani dobitak i knjiži se u korist prihoda
2. Fer vrijednost dionica (udjela) namijenjenih za trgovanje < troška stjecanja dionica (udjela) tj. njihove knjigovodstvene vrijednost i - razlika predstavlja nerealizirani gubitak i knjiži se na teret rashoda i porezno je nepriznati rashod ako dionice do kraja poreznog razdoblja nisu prodane te je potrebno evidentirati privremenu razliku s motrišta osnovice poreza na dobit i treba priznati odgođenu poreznu imovinu.

Ako na dan bilanciranja NIJE POZNATA fer vrijednost dionica (udjela) prvotno namijenjenih trgovanju jer one više ne kotiraju na tržištu treba ih reklasificirati u financijsku imovinu raspoloživu za prodaju. U tom je slučaju uputno izvršiti preknjiženje sa skupine "11“ na skupinu "06“ (nije obvezno ako očekujemo prodaju za godinu dana). Ove dionice dalje se vode po zadnjoj poznatoj fer vrijednosti (ili po trošku stjecanja ako se on nije mijenjao), a fer vrijednost predstavlja knjigovodstvenu vrijednost ovih dionica. Također se i preknjiženje provodi po toj fer vrijednosti, jer ona predstavlja knjigovodstvenu vrijednost po kojoj poduzetnik nastavlja vrednovati ovu financijsku imovinu (ali sada na "06“) tako dugo dok ne bude u mogućnosti utvrditi njezinu fer vrijednost. Financijska imovina raspoloživa za prodaju (za obveznike MSFI-a radi se o kategoriju financijske imovine po fer vrijednosti kroz OSD) u pravilu je dugotrajna financijska imovina (razred 0), jer instrumenti nisu kupljeni radi trgovanja već ih trgovačko društvo namjerava držati u razdoblju dužem od godinu dana i ostvarivati dividendu. Početno je mjerenje izvršeno prilikom stjecanja odnosno kupnje, a u trošak stjecanja dionica ubrajaju se i svi transakcijski troškovi (broker, javni bilježnik, takse i dr.). Za ovu kategoriju postoji različiti računovodstveni tretman za obveznike MSFI-a i HSFI-a, a vezano uz naknadno vrednovanje vlasničkih instrumenata. Za obveznike HSFI-a naknadno mjerenje je po fer vrijednosti, a ako se cijena ne kotira na aktivnom tržištu ili nije moguće pouzdano utvrditi fer vrijednost, ulaganja u vlasničke instrumente se na svaki datum bilance mjere po trošku stjecanja (toč. 9.21. HSFI-a 9). Za obveznike MSFI-a, ulaganja u vlasničke instrumente mogu se mjeriti isključivo po fer vrijednosti, ali ne i po povijesnom trošku, bez obzira da li se radi o instrumentima koji kotiraju ili ne. Nadalje, obveznici primjene HSFI-a na kraju izvještajnog razdoblja ulaganja koja mjere po trošku stjecanja i ulaganja u financijsku imovinu raspoloživu za prodaju moraju dodatno testirati na umanjenje (toč. 9.27. HSFI-a 9), te ako postoji objektivni dokaz umanjenja vrijednosti potrebno je priznati gubitak od umanjenja. Dakle, za obveznike HSIF-a, gubitke koji postanu značajni ili trajni (postoje objektivni dokazi) potrebno je priznati kao rashod od umanjenja u računu dobiti i gubitka, a ne u okviru revalorizacijske rezerve (toč. 9.31. HSFI-a 9). Ako je taj gubitak prethodno iskazan u okviru revalorizacijske rezerve, potrebno je izvršiti reklasifikaciju kumulativnog gubitka prethodno priznatog u kapitalu i priznati ga u računu dobiti i gubitka kao trošak razdoblja. Međutim, obveznici primjene MSFI-a ne provode umanjenje vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka za vlasničke instrumente koji su u skladu sa neopozivim izborom pri početnom priznavanju klasificirani po fer vrijednosti kroz OSD. Nadalje, efekti promjene fer vrijednosti (i za MSFI i HSFI) iskazuju se u okviru revalorizacijske rezerve (ostale sveobuhvatne dobiti), te je potrebno iskazati odgođene poreze.

Uzimajući u obzir navedeno, naknadno vrednovanje je kako slijedi:

Nadalje, postoje i razlike računovodstvenog tretmana prilikom prestanka priznavanja vlasničkih instrumenata. Naime, za obveznike HSFI-a, u trenutku prodaje, odnosno prestanka priznavanja imovine, kumulativni dobici ili gubici prethodno priznati u sklopu ostale sveobuhvatne dobiti (rezerve fer vrijednosti) će se reklasificirati iz kapitala u dobit ili gubitak kao reklasifikacijska usklada, te se priznaju kao prihod ili rashod od realiziranih dobitaka, odnosno gubitaka (toč. 9.31. HSFI-a 9). Međutim, za obveznike MSFI-a, u skladu sa toč. B5.7.1 MSFI-a 9, za vlasničke instrumente koji su klasificirani kao financijska imovina po fer vrijednosti kroz OSD, s obzirom da su učinci promjene fer vrijednosti priznati u rezervi fer vrijednosti, dio rezerve fer vrijednosti koji se odnosi na prodani dio ulaganja nije potrebno prenijeti u račun dobiti i gubitka, već ostaju iskazani unutar OSD, a mogu se prenijeti unutar stavki kapitala, tj. na zadržanu dobit.

Kategorija financijske imovine koja se drži do dospijeća te zajmove i potraživanja na svaki datum bilance potrebno je mjeriti primjenom amortiziranog troška metodom efektivne kamatne stope. Efekti nastali naknadnim mjerenjem ove imovine priznaju se u računu dobiti i gubitka. Amortizirani trošak financijske imovine je iznos po kojem je financijska imovina mjerena pri početnom priznavanju, umanjen za iznos otplate glavnice, uvećan ili umanjen za kumulativnu amortizaciju primjenom metode efektivne kamatne stope za svaku razliku između početnog iznosa i iznosa po dospijeću, te umanjen za sva smanjenja (izravna ili kroz račun ispravka vrijednosti) zbog umanjenja vrijednosti ili nemogućnosti naplate. Metoda efektivne kamatne stope je metoda izračuna amortiziranog troška financijske imovine (ili grupe financijske imovine) i raspoređivanja prihoda od kamata ili rashoda od kamata tijekom određenog razdoblja. Efektivna kamatna stopa je kamatna stopa koja točno diskontira procijenjena buduća novčana plaćanja ili primitke kroz očekivani vijek trajanja financijskog instrumenta ili, gdje je to moguće, kraćeg razdoblja, do neto knjigovodstvene vrijednosti financijske imovine.

Primjer 9. Vrijednosni i drugi financijski instrumenti koji se drže do dospijeća – dužnički – trezorski zapisi

KUPNJA TREZORSKIH ZAPISA

Društvo sudjeluje u javnoj ponudi za kupnju trezorskih zapisa Ministarstva financija RHMF-T-250A. Kao investitor Društvo je ponudilo da će kupiti 1.000.000 kn nominalne vrijednosti trezorskih zapisa.

Cjena izdanja: diskontirana cijena zapisa je 98,76%

Na datum 17.7.2016. Društvo je uplatilo 987.600 kn na račun izdavatelja.

Društvo je odlučilo evidentirati ulaganje u trezorske zapise u portfelj financijske imovine do dospijeća.

Za ovakvu se strategiju Društvo odlučilo jer smatra da će prinos po efektivnoj kamatnoj stopi odražavati vrijednost ulaganja i po dospijeću će realizirati nominalni iznos.