danas je 1.12.2022

Input:

Isplata dnevnice za rad na terenu

1.4.2022, , Izvor: Verlag Dashöfer

2.3.2 Isplata dnevnice za rad na terenu

mr. sc. Mislava Meter Pavić, dipl. oec. i ovl. rev., Ivan Vidas, struč. spec. oec.

Člankom 7.2. Pravilnika o porezu na dohodak propisani su iznosi koji se ne smatraju oporezivim primicima. Tako je u točki 19. određeno da se dnevnica za rad na terenu u zemlji neoporezivo može isplatiti radnicima do 200,00 kuna dnevno na ime pokrića troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u zemlji, osim troškova smještaja koji se podmiruju na teret poslodavca i ne smatraju se dohotkom radnika. Nadalje, točkom 21. određen je iznos neoporezivog terenskog dodatka u inozemstvu i to do iznosa utvrđenih propisima o izdacima za službena putovanja za korisnike državnog proračuna, na ime pokrića troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u inozemstvu, osim troškova smještaja koji se podmiruju na teret poslodavca i ne smatraju se dohotkom radnika.

Dnevnice za službeni put i za rad na terenu definirane su djelomično u Pravilniku o porezu na dohodak. S obzirom da nema detaljno opisanih razlika, poslodavac može u svojim aktima (Pravilniku, Kolektivnom ugovoru) ili putem ugovora o radu sa radnik definirati navedena prava.

Dnevnica za službeno putovanje isplaćuje radnicima za pokriće osnovnih troškova koji mogu nastati na službenom putu (prehrane, pića i prijevoza). Kako bi imali pravo na dnevnicu udaljenost između sjedišta poslodavca ili uobičajenog boravišta odnosno prebivališta radnika i mjesta službenog puta mora biti veća od 30 km u jednom smjeru, te radnik mora provesti na putu više od 12, a ne manje od 8 sati. Osim toga, prema čl. 7. st. 8. Pravilnika o porezu na dohodak, službenim putom u tuzemstvo i inozemstvo smatra se rad do najviše 30 isplaćivati dnevnica. 

Dnevnica za rad na terenu predstavlja nadoknadu troškova koji nastaju kada radnik boravi izvan mjesta svojega prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice, vodeći pritom brigu o tome da je udaljenost između sjedišta poslodavca, ili izdvojene poslovne jedinice ili uobičajenog boravišta odnosno prebivališta radnika i mjesta službenog puta veća od 30 km. 

Terenski dodatak se najčešće isplaćuje za poslovne aktivnosti radnika koje se ne mogu obavljati u sjedištu poslodavca, npr. izgradnja građevinskog objekta, održavanje postrojenja, poslovi revizije, montaža strojeva,