2025.23.1.1 Obrazovanje radnika i Ugovor o financiranju: Što ako radnik ode prije roka?
dipl. oec. Vlatka Jukić
Uvod: Zaštita poslodavčevog ulaganja
Ulaganje u stručno usavršavanje, osposobljavanje ili visokoškolsko obrazovanje radnika (dalje: edukacija) korisno je i za radnika koji stječe nove vještine, ali i za poslodavaca koji podiže kvalitetu svoje radne snage. Međutim, ovo ulaganje nosi i značajan rizik za poslodavca – rizik da radnik odmah nakon edukacije napusti tvrtku i stečeno znanje iskoristi kod konkurencije.
Upravo zato je poslodavcu omogućeno sklapanje posebnog Ugovora o financiranju obrazovanja koji može biti integriran u sam Ugovor o radu ili biti aneks istome. Ovaj ugovor stvara obvezu radniku da ostane u radnom odnosu određeno vrijeme nakon završene edukacije, čime se poslodavcu omogućuje povrat ulaganja kroz radnikov doprinos.
Minimalna zakonska osnova za sklapanje takvog ugovora jest pisani oblik, jasno definirana obveza ostanka i obveza povrata troška u slučaju neizvršenja obveze ostanka radnika. Ključ pravne provedivosti počiva na valjanosti ugovora, načelu razmjernosti i razlozima za prestanak radnog odnosa.
Valjanost Ugovora: Definiranje troška i roka
U sudskoj praksi, ugovori o financiranju edukacije najčešće padaju na testu jasnoće i preciznosti u definiranju troška i roka.
Poslodavac u ugovor mora unijeti stvarne i mjerljive troškove edukacije. Sudovi ne priznaju paušalno određene iznose. Tako se priznaju troškovi kotizacije, školarine, putni troškovi, troškovi smještaja i troškovi izdavanja certifikata. Troškovi interne edukacije (osim ako nije riječ o iznimno složenoj i skupoj internoj obuci s verificiranim predavačima), paušalni iznosi naknade za vrijeme koje radnik nije radio i…
