danas je 19.6.2021

Input:

Prodaja proizvoda s pravom na povrat - primjena MSFI-a 15

9.6.2021, , Izvor: Verlag Dashöfer

2021.11.1.2 Prodaja proizvoda s pravom na povrat – primjena MSFI-a 15

Silvija Pretnar Abičić, ovlašteni revizor i interni revizor

Prilikom sklapanja ugovora s kupcima moguće je ugovoriti prodaju proizvoda s pravom na povrat kupljene robe, koji se može omogućiti iz bilo kojeg razloga (primjerice, kao što je nezadovoljstvo proizvodom).

U tom slučaju, kupac ima pravo na bilo što od sljedećega (toč. B20. MSFI-a 15):

a) potpuni ili djelomični povrat plaćene naknade;

b) kredit koji može iskoristiti za iznose sadašnjih ili budućih dugovanja subjektu; ili

c) zamjenu za drugi proizvod.

Međutim, prodajom s pravom povrata ne smatraju se sljedeće situacije:

● kada se radi o zamjeni jednog proizvoda za drugi koji je iste vrste, kvalitete, stanja i cijene (primjerice, zamjena majice plave boje za majicu zelene boje ili jedne veličine za drugu);

● ugovori u kojima je definirano da kupac može vratiti neispravan proizvod u zamjenu za ispravan proizvod jer se u takvim okolnostima povrati procjenjuju i obračunavaju kao dana jamstva (detaljnije vidjeti u toč. B28. – B33. MSFI-a 15).

Stoga, u skladu sa odredbama MSFI-a 15 – Prihodi od ugovora s kupcima, subjekt prilikom određivanja cijene transakcije i iznosa koji može priznati za isporučena dobra, treba uzeti u obzir činjenicu je li ugovoreno pravo povrata proizvoda od strane kupca. Ako je kupcu omogućeno pravo povrata proizvoda, subjekt ne može priznati ukupni iznos prihoda od prodaje, već može priznati samo prihod u onom iznosu naknade na koju očekuje da će imati pravo, tj. prihod ne može priznati za proizvode čiji se povrat očekuje. Nadalje, subjekt treba priznati obvezu povrata i imovinu s osnove povrata za proizvode za koje smatra da će biti vraćeni.

Na koji način transakciju prodaje proizvoda s pravom na povrat pravilno obračunati i računovodstveno iskazati, navodi se u nastavku.

Prilikom obračunavanja i priznavanja prijenosa proizvoda s pravom povrata (kao i usluga koje se pružaju s pravom povrata), prodavatelj će pri početnom priznavanju i mjerenju računovodstveno iskazati sljedeće (toč. B21. MSFI-a 15):

1) prihod od prenesenih proizvoda u iznosu naknade na koju subjekt očekuje da će imati pravo (drugim riječima, prihod se ne može priznati za proizvode čiji se povrat očekuje);

2) obvezu povrata (u iznosu naknade za koju subjekt očekuje da će je morati nadoknaditi, tj. za proizvode za koje očekuje da će biti vraćeni) i

3) imovinu (i odgovarajuće usklađenje troškova prodaje) na osnovu prava da dobije povrat proizvoda od kupaca po izmirenju obveze povrata.

Utvrđivanje naknade i prihoda

Prodaju s pravom povrata potrebno je tretirati kao oblik varijabilne naknade te procijeniti očekivani povrat proizvoda kako bi se mogao utvrditi iznos naknade na koji subjekt očekuje da će imati pravo. Prihod se može priznati samo za one proizvode čiji se povrat ne očekuje. Procjenu o tome može li se i u kojoj mjeri promjenjiva naknada uključiti u cijenu transakcije, subjekt mora izvršiti na početku ugovora. Procjena očekivanog povrata odražava iznos koji subjekt očekuje da će vratiti kupcu. Iznos promjenjive naknade utvrđuje se primjenom metode očekivane vrijednosti ili najvjerojatnijeg iznosa. Tako utvrđeni iznos potrebno je korigirati za učinke faktora koji bi mogli u značajnoj mjeri utjecati na poništenje priznatog prihoda. Na taj način, subjekt će u cijenu transakcije uključiti samo onaj iznos procijenjene promjenjive naknade za koji je vrlo vjerojatno da u budućnosti neće utjecati na značajnu promjenu iznosa priznatog prihoda.

Drugim riječima, prodavatelj će ukupni fakturirani iznos naknade + PDV priznati kao potraživanje od kupca. Međutim, samo za onaj dio prodanih proizvoda za koji očekuje da se neće vratiti, subjekt će priznati prihod, a za onaj dio za koji očekuje da će se vratiti, priznat će se ugovorna obveza.

Uvrđivanje obveze povrata

Prema toč. 55. MSFI-a 15, subjekt treba priznati obvezu povrata ako primi naknadu od kupca i očekuje da kupcu izvrši povrat dijela ili cijelog iznosa naknade. Obveza povrata mjeri se po iznosu primljene (ili potraživane) naknade na koju subjekt ne očekuje da ima pravo (tj. iznosi koji nisu uključeni u cijenu transakcije). Stoga, za sve primljene (ili