2025.21.1.1 Računovodstveni tretman smanjenja dugotrajne imovine (prodaja, darovanje, otpis)
mag. oec. Mateja Zanoški, ovlašteni revizor, ovlašteni računovođa
Smanjenje dugotrajne materijalne imovine znači da imovina, u cijelosti ili djelomično, prestaje biti priznana kao sredstvo društva odnosno da „izlazi” iz evidencije u poslovnim knjigama i da te imovine u društvu fizički nema. Taj ”izlazak iz bilance“ mora biti opravdan događajem (npr. prodaja, darovanje, otpis) i pravilno dokumentiran. Važno je razlikovati smanjenje imovine od rashodovanja. Rashodovanje imovine označava umanjenje vrijednosti imovine i/ili njezino stavljanje izvan uporabe, pri čemu imovina i dalje fizički postoji u društvu, ali se više ne koristi u poslovnom procesu.
Prodaja dugotrajne materijalne imovine
Društvo može odlučiti da će dugotrajnu materijalnu imovinu prodati kupcu koji već postoji ili će je aktivno prodavati prema akcijskom planu prodaje.
Ako društvo odluči prodati dugotrajnu imovinu, a kupac nije poznat te je imovina oglašena za prodaju (npr. u javnom glasilu), računovodstveno se ta imovina klasificira kao imovina namijenjena prodaji. To znači da se knjigovodstvena vrijednost imovine (nabavna vrijednost umanjena za akumuliranu amortizaciju) reklasificira s konta dugotrajne imovine na konto zaliha - imovina namijenjena prodaji. Od trenutka reklasifikacije amortizacija se više ne obračunava.
Da bi se imovina klasificirala kao imovina namijenjena prodaji, mora zadovoljiti i nekoliko kriterija:
