Za obveznike primjene HSFI-a računovodstvo proizvodnje uređeno je odredbama HSFI-a 10 - Zalihe, a za obveznike primjene MSFI-a u MRS-u 2 – Zalihe, a mora pružiti informacije, primjerice o: cijeni proizvodnje po jedinici učinka i ukupno, kretanju i stanju zaliha (količinski i vrijednosno) te financijskom rezultatu. HSFI 10, odnosno MRS 2 propisuje računovodstveni postupak za utvrđivanje, obračunavanje i evidentiranje zaliha. Temeljni zadatak računovodstva zaliha je obuhvatiti sve troškove koji su nastali u formiranju zaliha i koje treba priznati kao imovinu u procesu poslovanja do priznavanja povezanih prihoda. Standard sadrži upute za određivanje troškova i njihovim kasnijim priznavanjem kao rashoda, uključivši bilo koje otpisivanje do neto vrijednosti. Također upućuje na metode utvrđivanje troškova koje se koriste za određivanje vrijednosti zaliha.
Računovodstvo proizvodnje prati sva ulaganja od zaliha materijala do gotovog proizvoda. Naime, sukladno reprodukcijskom ciklusu u vezi proizvodnje, zalihe obuhvaćaju sljedeće oblike:
- a) zalihe sirovina i drugog materijala koji ulazi u supstancu gotovog proizvoda,
- b) zalihe nedovršene proizvodnje i poluproizvoda,
- c) zalihe gotovih proizvoda.
Specifičnost proizvodnih društava odnosi se na praćenje i iskazivanje troškova proizvodnje te utvrđivanje promjene vrijednosti zaliha u financijskim izvještajima. U tom kontekstu, troškovi proizvodnje znače vrijednost utrošenih sirovina, potrošnog materijala i drugi troškovi koji su neizravno pripisivi predmetnom proizvodu. Uključuju razumni udio fiksnih i varijabilnih općih troškova nastalih u razdoblju proizvodnje koji se neizravno pripisuju predmetnom proizvodu. Troškovi distribucije ne uključuju se.
U skladu sa odredbama HSFI-a 10 i MRS-a 2, u troškove zaliha potrebno je, općenito, uključiti:
- a) sve troškove nabave,
- b) troškove konverzije i
- c) druge troškove nastale dovođenjem zaliha na sadašnju lokaciju i sadašnje stanje.
Prema tome, zalihe se početno priznaju i mjere po trošku nabave koji uključuje:
- sve troškove nabave (kupovnu cijenu, uvozne carine, poreze (osim onih koje poduzetnik kasnije može povratiti od poreznih vlasti), troškove prijevoza, rukovanja zalihama i druge troškove koji se mogu izravno pripisati stjecanju zaliha. Trgovački i količinski popusti te druge slične stavke oduzimaju se kod određivanja troškova nabave
- troškove konverzije izravno povezane s proizvodima, kao što je izravan rad te sustavno raspoređene opće troškove proizvodnje koji su nastali konverzijom materijala u gotove proizvode. Opći troškovi proizvodnje dijele se na:
- a) fiksne opće troškove proizvodnje - neizravni troškovi proizvodnje koji ostaju relativno konstantni bez obzira na obujam proizvodnje, kao što su npr. trošak amortizacije, održavanja građevinskih objekata, opći troškovi pogona i slično;
- b) varijabilne opće troškove proizvodnje - neizravni troškovi proizvodnje koji ovise o obujmu proizvodnje, kao npr. indirektni materijal i rad u pogonu.
- ostale troškove nastale dovođenjem zaliha na sadašnju lokaciju i sadašnje stanje (kao npr. opći neproizvodni troškovi ili troškovi dizajniranja proizvoda za određene kupce.
Raspoređivanje fiksnih općih troškova proizvodnje na troškove konverzije temelji se na normalnom kapacitetu proizvodnje koji se odnosi na količinu proizvodnje koja se očekuje ostvariti u prosjeku tijekom određenog broja razdoblja ili sezona u normalnim uvjetima, uzimajući u obzir gubitak kapaciteta zbog planiranog održavanja. Neraspoređeni fiksni opći troškovi proizvodnje priznaju se kao rashod razdoblja u kojem su nastali. Varijabilni opći troškovi proizvodnje raspoređuju se na svaku jedinicu proizvoda na temelju stvarne…
