danas je 24.2.2021

Input:

Rezerviranja za neiskorištene dane godišnjeg odmora

23.1.2021, , Izvor: Verlag Dashöfer

2021.02.1.2 Rezerviranja za neiskorištene dane godišnjeg odmora

Ivan Vidas, struč. spec. oec.

S računovodstvenog aspekta rezerviranja su definirana Međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS) i Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja (HSFI). Rezerviranje je obveza čija je priroda jasno određena i za koju je na datum bilance vjerojatno ili sigurno da će nastati ali postoji neizvjesnost u pogledu iznosa ili datuma kada će nastati. Dakle, rezerviranje je obveza neodređenog vremena ili/i iznosa. Rezerviranje se može priznati jedino kada zadovoljava određene uvjete priznavanja. U skladu sa točkom 14. MRS-a 37, točkom 13.25. HSFI-a 13 i točkom 16.23 HSFI-a 16, rezerviranje treba priznati ako, i samo ako:

1. poduzetnik ima sadašnju obvezu (zakonsku ili izvedenu) kao rezultat prošlih događaja,

2. je vjerojatno da će podmirenje obveza zahtijevati odljev resursa koji utjelovljuju ekonomske koristi i

3. da se iznos obveze može pouzdano procijeniti.

Sva navedena tri uvjeta trebaju biti ispunjena za priznavanje rezerviranja troškova i rizika kao rashod poduzetnika. Budući poslovni gubici ne priznaju se kao rezerviranja. Rezerviranje je potrebno provjeriti na svaki datum bilance i po potrebi uskladiti, kako bi odražavalo najbolju tekuću procjenu. Ako nova procjena ukazuje na prestanak okolnosti koje zahtijevaju odljev resursa za ranije priznato rezerviranje, tj. kada više nije vjerojatno da će podmirivanje obveze zahtijevati odljev resursa koji utjelovljuju ekonomske koristi, rezerviranje se treba ukinuti. Ukinuti iznos priznaje se u korist prihoda od ukidanja rezerviranja.

Iz svega navedenog proizlazi da je rezerviranje trošak koji tereti račun dobiti i gubitka tekućeg razdoblja zbog nastalog (prošlog) događaja koji će vjerojatno prouzročiti izdatke u idućim razdobljima i čija se svota ne može točno odrediti, ali se može pouzdano procijeniti.

Zakon o porezu na dobit (NN177/2004, 90/2005, 57/2006, 80/2010, 22/2012, 146/2008, 148/2013, 143/2014, 50/2016, 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 138/2020) u članku 11. navodi skupine rezervacija koje se smatraju porezno priznatim rashodom. Kao porezno priznati rashod priznaju se rezerviranja za rizike i troškove na temelju zakona ili drugog propisa i rezerviranja koja su uvjetovana ugovorima, a to su:

1) rezerviranja za otpremnine

2) rezerviranja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava,

3) rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima,

4) rezerviranja za troškove po započetim sudskim sporovima,

5) rezerviranja kod banaka za rizike od potencijalnih gubitaka, ali najviše do visine koju određuju propisi Hrvatske narodne banke.

6) rezerviranja kod osiguravajućih društava prema zakonu koji uređuje osiguranje,

7) rezerviranja za neiskorištene godišnje odmore sukladno računovodstvenim propisima.

Prema navedenom, Zakonom o porezu na dobit propisano je da se porezno priznatim rashodima smatraju rezerviranja za neiskorištene godišnje odmore sukladno računovodstvenim propisima. Bitno je naglasiti da se, sukladno članku 11. stavku 7. Zakona o porezu na dobiti, rezerviranja za neiskorištene