Uplate u III. mirovinski stup i njihov porezni tretman

2026.14.1.2 Uplate u III. mirovinski stup i njihov porezni tretman

mag. oec. Iva Uljanić Škreblin, ovlašteni porezni savjetnik

Dobrovoljno mirovinsko osiguranje, odnosno III. mirovinski stup, zauzima posebno mjesto u sustavu primitaka iz radnog odnosa jer omogućuje povezivanje socijalne funkcije štednje za starost s porezno povoljnijim nagrađivanjem radnika. U praksi poslodavci sve češće postavljaju pitanje može li se uplata u dobrovoljni mirovinski fond urediti kao sastavni dio plaće, odnosno može li se pored redovnog dijela plaće koji se mora isplatiti u novcu, kao dodatan benefit u ime radnika uplaćivati doprinos za III. stup mirovinskog osiguranja. S druge strane, radnici žele znati kada takva uplata za njih predstavlja stvarnu korist, a kada samo drukčiji tehnički oblik isplate već pripadajuće plaće.

Odgovor na to pitanje nije moguće dati samo iz perspektive računovodstvene prakse, nego je nužno povezati i propise iz područja oporezivanja i radnog prava. Temeljni izvor za porezni tretman jest Zakon o porezu na dohodak, dok Pravilnik o porezu na dohodak detaljnije razrađuje provedbu zakonskih pravila. U nastavku donosimo više pojedinosti o ovoj problematici.

Teorijski okvir: što je III. mirovinski stup

Treći mirovinski stup nije obvezni doprinos poput doprinosa za mirovinsko osiguranje iz bruto plaće, nego oblik dobrovoljne individualne kapitalizirane štednje. Njegova osnovna svrha jest da član fonda kroz redovite ili povremene uplate stvara dodatnu imovinu za razdoblje nakon umirovljenja. Za razliku od I. i II. stupa mirovinskog osiguranja, gdje je riječ o obveznom sustavu, III. stup počiva na dobrovoljnosti, odnosno na odluci pojedinca da pristupi fondu i štedi za starost.

Za porezni tretman je osobito važno to što se uplata u III. stup može pojaviti u dva različita oblika:

• kao osobna uplata fizičke osobe iz vlastitih sredstava (obustava iz neto plaće)

• kao uplata koju u korist radnika obavlja poslodavac na svoj teret.

Ta razlika nije samo formalna. Upravo od nje ovisi primjena pravilnog poreznog tretmana takvih uplata. Tako da, kada radnik sam iz svoje neto plaće uplaćuje sredstva u mirovinski fond, to je njegova privatna štednja i poslodavac ne mora dodatno urediti kroz ugovor o radu kao dodatna beneficija ili aneks ugovora. Budući da se uplaćuje iz njegove neto plaće, drugim riječima to zapravo znači da radnik nema nikakve olakšice po osnovi tih uplata i da se doprinosi plaćaju iz oporezivanog dohotka (plaće), kao i bilo koje druge obustave (primjerice za rate kredita ili sindikalne članarine i sl.).

S druge strane, kada poslodavac posebno ugovori s radnikom da će pored redovne plaće, kao dodatan benefit uplaćivati u radnikovo ime ali na svoj teret doprinos za III. stup, takva uplata može biti neoporeziv primitak do propisanog…