2025.23.1.3 Vrijednosno usklađenje zaliha
mr. sc. Silvija Pretnar Abičić, ovlašteni revizor
Prema odredbama čl. 14. Zakona o računovodstvu (Nar. nov., br. 85/24-145/24; nadalje ZOR) i čl. 66. st. 14. Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 115/16-152/24; nadalje OPZ) poduzetnik je dužan tijekom poslovne godine, a najkasnije s krajem poslovne godine popisati imovinu i obveze te s popisanim stvarnim stanjem uskladiti knjigovodstveno stanje. Popisne liste smatraju se knjigovodstvenim ispravama (čl. 66. st. 17. OPZ-a) koje se trebaju čuvati najmanje 11 godina počevši od zadnjeg dana poslovne godine na koju se odnose poslovne knjige u koju su isprave unesene (ZOR; čl. 10. st. 2. i st. 8.), odnosno 10 godina od početka tijeka zastare (čl. 66. st. 18. OPZ-a).
Način popisa nije posebno propisan, pa se obveznici, sukladno svojim internim aktima, moraju sami organizirati, što zapravo znači da je uprava društva odgovorna da donese odluku o vremenu i osoblju koje će biti zaduženo za organizaciju i obavljanje popisa te usklađivanje popisnih razlika. Dakle, kao osnovu za pripremu financijskih izvještaja i realno i objektivno iskazivanje zaliha, menadžment uobičajeno uspostavlja određene postupke prema kojima se zalihe fizički broje barem jednom godišnje.
Uobičajeno se vrijednosno usklađenje provodi nakon provedene godišnje inventure, temeljem prijedloga popisne komisije, međutim to je potrebno učiniti i bilo kada tijekom razdoblja ako se utvrdi da je neto utrživa vrijednost manja od troška zaliha. Stoga, najmanje na datum bilance poduzetnik mora usporediti trošak zaliha sa njihovom neto utrživom vrijednošću te vrijedi sljedeće:
- ako je trošak zaliha, tj. knjigovodstvena vrijednost iskazana u bilanci, niža od neto utržive vrijednosti, zalihe se i dalje nastavljaju iskazivati po trošku;
- ako je neto utrživa vrijednost manja od troška zaliha, potrebno je izvršiti umanjenje vrijednosti zaliha, tj. priznati rashod od vrijednosnog usklađenja zaliha.
Potreba ovakvog načina evidentiranje zaliha u skladu je sa načelom opreznosti, koje navodi da se imovina ne smije iskazivati u iznosima koji su veći od iznosa koji se očekuje realizirati njihovom prodajom ili upotrebom.
Dakle, radi procjene da li je potrebno provesti vrijednosno usklađenje, poduzetnik mora utvrditi kurentnost zaliha, tj. razmotriti da li postoje indikatori mogućeg umanjenja vrijednosti zaliha. Sukladno odredbama toč. 10.36. HSFI-a 10 i toč. 28. MRS-a 2, u slučaju da su zalihe oštećene ili u cijelosti ili djelomično zastarjele ili ako je smanjena njihova prodajna cijena, vjerojatno je da se…
